The story abouth Barid Jarkan

Živeci u luckom gradu Khelmu u južnom kraljevstvu Zalhir život ga nije mazio, kao djete živio je u disfunkcionalnoj familiji, otac mornar (tako mu je bar majka rekla) kojeg nikada nije upoznao, a majka „profesionalka“, živjeli su kako su znali i mogli. Cesto je bio prisiljen da krade, što mu nije polazilo za rukom zbog cega su batine bile normalna pojava za Barida (što od trgovaca kojima je neuspješno krao, što od majke koja je bila nezadovoljna pljenom donešenim doma). Pošto je bio siromašan cesto su ga znali zadirkivati i ugnjetavati. cinjenica da je u pocetku bio mali i zdepasti a kasnije dosta visok i snažan dodatno je dodavala slatkocu nasilnicima. Traume su potrajale sve do njegovih 15 godina kada je napravio kobnu grešku, probao se obraniti. Uzvratio je nasilnicima što je kod njih izazvalo bijes te su ga osim laganog zadirkivanja odlucili ozbiljno ozljediti, uspjeli su u tom naumu sasvim solidno, kada je vec pomislio da mu je kraj došao dogodilo se neocekivano, netko mu je pritekao u pomoc. ( znaci to su bili lucki djelovi grada gdje nitko nikada nije pomagao/petljao se u tuđa posla)

Bio je to stari mornar, mršav, sa povezom na oku stao je pred mladiče i naredio im da puste Barida na miru. na šta su se ovi odvalili od smijeha i napali starca. Barid je bio siguran da je svojom nespretnošcu i nesposobnošcu uzrokovao smrt još jednog ljudskog bica. nesposoban da pomogne starcu ležao je na podu i cekao da ga dovrše nakon što srede starca. Pokazalo se da je stara poslovica koju je Barid cesto cuo u tom dijelu grada bila istinita( stara kost je psu najtvrđa) starac je bez previše problema svladao svu petoricu, nikada nije vidio da se netko tako dobro bori. nakon borbe starac je Baridu pomogao da dođe doma. Majka mu previla rane ništa previše zabrinuta za njega. Starac je Baridu ponudio da ga nauci kako se braniti, na što je on voljno pristao.
U društvu starca koji je živio nepunih 3 ulice od Barida narednih 4 godine su brže prošle, u treningu i vježbanju vještina obrane i napada Baridu se njegov život nije cinio toliko lošim, starac ga je ucio raznim nacinima borbe koje je on pak naucio na brodovima od svakojakih mornara i placenika, imao je starac cudnog oružja u kuci, naucio je Barida kako da se bori sa svima. Jednog jutra dok su vježbali borbu nekakvim cudnim zakrivljenim macevima s kukama, na vrata je došao stranac i tražio od starca da mu plati dug za najam kuce. Starac je odbio tvrdeci da je on vec platio svoje dugove prije 20 godina te da se nosi iz njegove kuce, stranac je na to izvukao mac i napao starca. borba je bila kratka.Stranac je pao mrtav...
Ukratko ispostavilo se da je starac ubio niže rangiranog plemica, kazna je bila smrt. Starac je presudu i izvršenje podnio dostojanstveno. Njegova zadnja lekcija Baridu je bila da ne koristi oružje ako stvarni nije primoran.
Barid danas radi kao mornar, radi po lukama za crkavicu a tu istu crkavicu potroši na alkohol kojim pokušava izbrisati sjecanje na trenutak kada je jedina osoba koju je mogao nazvati ocem umrla samo zato jer se branila, i jer je bila sirotinskog roda. Od tog trenutka barid je shvatio svoj položaj u društvu te poceo prezirati plemstvo.